Iako i lipanj protiče u projektnim obavezama našli smo vremena da naše vrijedne ruke oblikuju iz gline razna čudesa. Mašti nema kraja pa se trudimo stalno stvarati nešto novo i zanimljivo. Oblikovanje gline nas opušta i djeluje terapeutski na sve nas. Već planiramo Božićnu izložbu i dogovaramo se kojim proizvodima ćemo iznenaditi naše posjetitelje i vjerne pratitelje.
Drveće koje izrađujemo zahvaljujući projektu”Kad bi drveće hodalo” koji je financiran od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih sve je bujnije i ljepše. Naša radionica se prilično napunila raznim predmetima – bićima iz bajki Ivane Brlić Mažuranić. Od svukud proviruju patuljci, grančice, lišće, gljive, jastučići, a čarolija nikada ne prestaje. Osim što stvaramo rukama rado čitamo i slušamo razne priče i bajke jer volimo knjige koje bogate dušu i srce.
Zahvaljujući besprijekornoj organizaciji gospodina Kreše Končića i njegove supruge Milke i ove godine smo prisustvovali tradicionalnom okupljanju na ćevapima zajedno s osnovnoškolcima iz OŠ Trnjanska na SRC- StaroTrnje. Cijela mjesna samouprava, područni odsjek Trnje, dugi niz godina podržava udrugu OZANA te se trudi povezati građane iz kvarta kroz razna druženja, susrete i zabavu. Imamo zajedničkki cilj, a to je uvijek primarno povezanost među ljudima, razumijevanje i tolerancija. Naši korisnici su izuzetno srdačno prihvaćeni u kvartu u kojem djelujemo pa su ovakva druženja uvijek željno očekivana i nikada propuštena.
Hvala svima koji su doprinijeli da ovaj susret protekne u veseloj i raspjevanoj atmosferi
U ovoj sezoni vjenčanja s puno smo ljubavi kreirali mnoštvo pozivnica i zahvalnica za naše drage mladence. Jako se veselimo što smo prepoznati kao udruga koja mladim ljudima na pragu njihovog zajedničkog života može svojim kreacijama uljepšati svadbeno veselje.
Aktivnosti na otvorenom i dalje su nam najdraži način provođenja vremena u OZANI. Badminton, stolni tenis, pukado, igre s loptom i frizbijem, hodanje…..održavaju nam kondiciju, utječu na vedru atmosferu i timski rad. Volimo vrijeme provoditi u prirodi, družiti se, razgovarati slaviti rođendane. Proslave rođendana su posebno vesela događanja u OZANI. Svakog zadnjeg ponedjeljka u mjesecu slavimo rođendane svih rođenih u tekućem mjesecu. Svaki slavljenik/ca dobije poklon u ime svih OZANOVACA, ispiča se Rođendanska priča te se počastimo pizzom, plesom i pjesmom.
U sklopu projekta “Šlamprla pjeva i pleše irski ples” koji je financijski podržan od strane Grada Zagreba, pjevali smo i plesali te planirali buduće nastupe i mjesta gdje ćemo uveseljavati ljude kroz naše vještine i talente. Među našim korisnicima se uvijek pronađe neki poseban talent za ples i/ili za pjevanje pa posebno uživamo u solo dionicama.
U moru divnih recepata ovaj mjesec se posebno istaknula štrudla od sira te sira i blitve. Naši korisnici su kroz aktivnosti KUHERAJA koje se provode u sklopu programa “RUKE” koji je financijski podržan od strane Ministarstva rada, morovinskoga sustava, obitelji i socijalne politikeb razvili izuzetnu ljubav prema kuhanju. S velikim žarom i interesom za savladavanje uvijek novih jednostavnih jela ponekad se iskušaju i u ipak zahtjevnijim receptima poput izrade domaćih kora za štrudle. Fotografije opet govore više od riječi i opet se pokazalo da “Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može”. Uživali smo u mirisima naših djetinjstav i receptu naših baka. Hvala našoj voditeljici Đurđi što nas smireno i s puno zahvalnosti prema hrani vodi kroz ove za život nužne vještine.
Unatoč velikim vrućinama posjetili smo naše vrtne gredice i vodili brigu o OZANINOM cvjetnjaku. Naš Željko se pobrinuo da vrtne gredice izgleadaju uredno. Cvjetnjak smo obogatil s novim pelargonijama, begonijama, nevenom. Počupali smo korov, napojili vodom žednu zemlju I biljke. Ponosimo se nama najljepšim cvjetnjakom u kvartu, a šetnja do vrta uvijek nam dobro dođe da spojimo ugodno s korisnim i zadovoljni se vratimo u naše prostorije.
U lipnju smo imali priliku preuzeti sve ono što je nastalo na radionicama heklanja i štrikanja u KGZ – Knjižnica Savica u periodu od rujna 2024. do svibnja 2025. Kao što možete vidjeti na fotografijama, nastala su prava ČUDA! Prekrasni rukavići i tapiserije – dekice za krilo, sve vrlo maštovito, krativno i vješto izrađeno, nikad ne bi rekli da u grupi ima i početnika, zar ne? Svaka je dekica za krilo izrađena od niza kvadrata, odličan je to način za uvježbavanje bodova, održavanje broja očica i sve ono oko čega smo još malo nesigurni. Veliko hvala voditeljici grupe, gđi. Asji, treba sve to spojiti, osmisliti, nabaviti materijale, motivirati, prenijeti znanje, podijeliti vještine…
Sve ćemo radove donirati oboljelima od demencija, a za vrijedne polaznice ovih radionica kroz program RUKE, koji financira Ministarstvo rada, mirovinskoga osiguranja, obitelji i socijalne politike, osigurali smo platnene vrećice s potrebnim priborom i vunice za dalje pothvate. Hvala od srca svima koji su sudjelovali!
Također pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže u izradi VELIKIH, šarenih, veselih RUKAVIĆ. U našem Štrikeraj café-u ih pripremamo za obilježavanje Svjetskog dana Alzheimera koji se održava 21. rujna. Sve dodatne informacije možete dobiti na mail: stikeraj.cafe@centarozana.hr Lokacije na koje ćemo postaviti rukaviće su zaštićene od vremenskih uvjeta te sve izrađeno planiramo ponovno upotrijebiti.
Darivati i biti darivan, može li ljepše od toga? U protekla dva tjedna imali smo priliku iskusiti i jedno i drugo.
Prvo smo imali priliku darovati ukupno 100 rukavića! Donaciju od 30 rukavića preuzeo je mobilni tim Doma zdravlja Zagreb – Zapad, a 70 ih je otišlo u Sloveniju, dva ogranka njihove organizacije Spominčica – Alzheimer Slovenija, na Primorsko i u Podravje. Hvala svima koji i dalje vrijedno izrađuju rukaviće, posebno grupi koja se okuplja u Gradska knjižnica i čitaonica Belišće.
Posjetila nas je grupa djevojaka iz prvih razreda Prirodoslovne škole Vladimira Preloga i poklonila nam prekrasne kukičane životinjice. Susret se pretvorio u ugodno druženje tijekom kojeg su nam ispričale kako su se uopće odlučile na to (naravno da je prste u tome imala i jedna naša vjerna i vrijedna gošća, koja je, prije mirovine, bila učiteljica baš u toj školi), kako su nabavljale prve vunice (one ružne kažu; kasnije su pažljivije birale boje), kako ima onih koje su tek početkom godine počele učiti ali i onih koje su već prave majstorice pa mogu i poučavati druge. Puno je onih koji im se žele pridružiti i naučiti, “kradu” vrijeme za kukičanje kad god mogu i uživaju u tome. Posebno ih veseli što se svima sviđaju njihovi radovi i svatko želi imati nešto od onog što su napravile. Naravno da sve to ne bi bilo moguće da nije podrške učiteljica, koje s njima dijele veselje i podržavaju ih i potiču. Planova im ne nedostaje, nastavljaju nakon ljetnog odmora, a mi planiramo i nova druženja i suradnje.
Hvala Prirodoslovnoj školi Vladimir Prelog!!!
